Mozak u pozitivi

Mozak u pozitivi

Često slušamo i čitamo o snazi pozitivnog mišljenja. Obično se može čuti savjet – razmišljajte pozitivno, gajite pozitivne misli i to posebno u vrijeme kad sve stvari u stvarnom životu i nisu najidealnije. Sjajno je misliti pozitivno i lagano je, kad se osjećamo dobro i kad je sve oko nas u stvarnom životu lijepo i ugodno.
No mnogo je teže misliti pozitivno kad stvari ne idu dobro, kad imamo loš dan, kad uđemo u prepirku, ili kad ne dobijemo ono što želimo, ili kad nas „pokosi“ stres i tada nemamo želje da razgovaramo ni sa kim.

U takvim situacijama teško je primjeniti snagu pozitivnog mišljenja. Obično smo tada previše umorni ili ljuti, da jedva možemo razmišljati na pozitivan naćin. I tada nas preplave negativne misli. No baš tada mi uistinu trebamo ostati pozitivni, razmišljati pozitivno, biti optimistični i fokusirati se na pozitivne aspekte života.

Ako želimo biti sretni do kraja života, učinimo naš mozak sretnim. Jer negativno rasploženje ometa naše odnose s okolinom, utječe na naše sposobnosti pamćenja, onemogućuje stvaranje novih veza između živčanih stanica, za razliku od pozitivnog raspoloženja, u kojem smo kognitivno snažniji i produktivniji.

Sretni ljudi su kreativniji brže rješavaju probleme i mentalno su življi

Istraživanja su pokazala da pozitivno raspoloženje stimulira rast veza između živčnih stanica, poboljšava kognitivne sposobnosti, djeluje na naše sagledavanje i doživljaj okoline, pojačava pozornost, vodi do više sretnih misli. Sretni ljudi su kreativniji brže rješavaju probleme i mentalno su življi.
Naše misli oblikuju naš karakter i kako djelujemo u životu. Vi ste ono što vi mislite da jeste, i sve vaše aktivnosti, nastaju kao posljedica misli. Vaše unutanje misli uvijek se reflektiraju u vanjskim okolnostima, jer vašim vlastitim promjenenama koje činite u životu, uvijek prethode promjene u načinu kako o nečem mislite.

Svaka naša misao, uzrokuju oslobađanje kemijskih tvari u mozgu.  Ako smo fokusirani na negativne misli, mozak je isključen od svojih pozitivnih mogućnosti djelovanja i razmišljanja što može dovesti i do depresije. S druge strane, pozitivno mišljenje, sretne, optimisične i vesele misli puno očekivanja, smanjuju nivo kortizola i povećavaju nivo serotonina, koji stvara osjećaj ugode i well-being-a. To pomaže da naš mozak funkcionira s maksimalnim kapacitetom.

Sretne misli i pozitivno mišljenje, općenito, podržavaju rast mozga, kao i stvaranje i pojačavanje novih sinapsi (mjesta gdje živčane stanice komuniciraju jedna s drugom), posebno u prefronalnom korteksu, koji služi kao centar integracije svih naših „mozak i um“ funkcija.

Drugim riječima, naš prefrontalni korteks ne samo da regulira signale koje neuroni prenose drugim dijelovima mozga i tijelu, on omogućuje da razmišljamo o tome što fizički radimo. Prefrontalni korteks posebno omogućuje da kontroliramo naše emocionalne odgovore kroz veze s našim dubokom smještenim dijelom mozga – limbičkim mozgom. Daje nam mogućnost da se fokusiramo na bilo što, što izaberemo i da dobijemo uvid u naše procese razmišljanja. Prefrontalni korteks je jedini dio našeg mozga koji može kontrolirati naše osjećaje i ponašanje i pomaže nam usredotočiti se na bilo koji cilj, koji želimo slijediti. Pomaže nam da rastemo kao ljudsko biće, da mijenjamo što želimo promijeniti i da živimo život na način koji odlučimo.

Fascinantne razlike između optimista i pesimista

Neuroznanstvena istraživanja dokazala su da ljudi koji imaju veseliju dispoziciju i optimistični su, obično imaju intenzivniju aktivnost u prefrontalnom korteksu.
Opisane su fascinatne razlike između optimista i pesimista. Optimizam npr. uključuje snažne kognitivne, emocionalne i motivacijske komponente. Optimistični ljudi su boljeg raspoloženja, ustrajniji su i uspješniji i boljeg su fizičkog zdravlja. Optimisti „prisvajaju“ dobre događaje sebi u smislu stalnog događanja dobrih stvari, kao na neki način rezultat svojih zasluga, a loše događaje shvaćaju kao nešto povremeno, rijetko, što se događa katkad ili kasnije, i po njima, obično nastaju zbog drugih ljudi. Pa tako optimisti vode sretan i ispunjen život, provode vrlo mali dio vremena sami, uglavnom su vrlo društveni. Imaju dobre odnose, bolje zdrave navike, snažniji imunitet, žive dulje nego pesimisti.

S druge strane, pesimisti objašnjavaju dobre događaje kao prolazne, a loše događaje kao stalne, upotrebljavajući riječi kao „uvijek“ ili „nikad“. Doživljavaju ih kao osobni neuspjeh, osam su puta češće depresivni od optimista. Postižu lošije rezultate u školi ili na poslu, imaju lošije interpersonalne odnose, kraće žive od optimisa.

Srećom, možemo istrenirati mozak za misli pozitivno

No dobra je vijest, da možemo upotrebiti naš um da istreniramo mozak da prestane stvarati negativne misli koje vode u pesimizam, povećavajući količinu pozitivnih misli koje vode u optimizam. Možemo postati pravi majstori u stvaranju pozitivni misli, koje vode u optimizam, a to stvaranje počinje u našim živčanim stanicama (neuronima).

Frontalni režanj našeg mozga, posebno već spomenuti prefrontalni korteks, odlučuje što je važno, prema količini pažnje koju nečem posvećujemo i kako se osjećamo u vezi toga. Tako, što se više fokusiamo na negativno, stvorit će se više neurona i sinapsi u našem mozgu, koji podržavaju naše negativne misli.
Naš „hipokampus“ (dio mozga  koji je odgovoran za pamćenje i za raspoloženje), omogućuje oslobađanje pohranjenih sjećanja, te emocionalni odgovor koji kreira naš um, može potencijalo promjeniti reakcije našeg mozga. Ako je on negativan i prestrašen, takve će biti i naše buduće reakcije.

Tako sve što radimo ili mislimo, ili vidimo ili osjećamo, reflektira se u određenim dijelovima našeg mozga i u vezama koje naš mozak stvara da bi zadovoljio naše potrebe. Možemo istrenirati naš mozak da misli pozitivne misli.

Svaki čovjek može, ako želi, postati skulptor vlastitog mozga

Počnimo s kreiranjem pozitivnih misli, gledajući na svjetlu stranu, sa skretanjem fokusa u pozitivno, kad se javi negativna misao.
Jer sjetimo se rečenice iz Shakesperovog Hamleta: There is nothing either good or bad, but thinking makes it so!

Pozitivne misli zaista mijenjaju naš mozak. Ne nekim čarobnjačkim trikom, nego stvarno, na fizičkoj razini. Te su promjene rezultat aktivacije mehanizma neuroplastičnosti mozga, koji je prvi opisao američki psiholog William James još davne 1890.godine. Nešto kasnije, 1904, u svojoj knjizi „Textura de sistema nervioso“ španjolski neuroznanstvenik,dobitnik Nobelove nagrade, Santiago Ramon y Cajal, opisao je svoja istraživanja, navodeći svoju poznati rečenicu: “Svaki čovjek može, ako on to želi, postati skulptor vlastitog mozga“! Rezultati njihovih istraživanja pokazala su da  mozak nije statičan organ, koji se ne može mijenjati, već da se, aktiviranjem određenih stimulusa, može mijenjati, aktivacijom novih putova i veza između živčanih stanica, preuzimanjem određenih funkcija i stvaranjem novih stanica, moguće je mijenjati postojeću strukturu, i u zdravlju i u bolesti.

Pa tako i ponavljano pozitivno razmišljanje i pozitivna aktivnost može promijeniti naš mozak i osnažiti područja mozga koja stimuliraju pozitivne osjećaje.

Evo nekih primjera aktivnosti koje možemo poduzeti da promijenimo svoj mozak u „lošim vremenima“.
Svi se bojimo učiniti nešto novo jer se bojimo da nećemo uspjeti. Istina je, međutim, da možemo učiniti skoro sve pokrenemo li akciju, prestanemo razmišljati negativno i promijenimo našu percepciju o svojim mogućnostima i svojoj snazi.

Prisilite se da prestanete razmišljati o razlozima zašto nešto ne možete učiniti, iako se ne osjećate hrabrim i sposobnim. Svaki put, kad se javi negativna misao, istrenirajte svoj mozak na pozitivnu misao. Tada poduzimajte svaki dan male korake prema postizanju vaše cilja ili željene promjene. Slogan „Nike“ firme: „Just do it“ , ima stvarnu vrijednost.

Da li ste se ikada našli u zamci obsesivnog pretjeranog razmišljanja o problemu ili u stanju anksioznosti i brige koja traje danima ili čak tjednima? To vam troši energiju, izaziva nesanicu, mijenja raspoloženje i način života. Fokusiranje na problem samo osnažuje zabrinutost i funkciju brige u vašem mozgu.
Što učiniti? Kad se nađete u takvom ciklusu brige i kompulzivnog razmišljanja, mentalno recite „Stop“ brigama. Podsjetite se da briga nije realna, da je to kompulzivna reakcija,a ne stvarnost. Stavite svoje razmišljanje u drugi okvir, fokusirajući se na pozitivne misli, iako se i dalje osjećate anksiozno. Prisilite se da mislite drugačije misli. Usmjerite svoje akcije u drugom smjeru. Napravite nešto što vas veseli, podiže vam raspoloženje i zabavno je. Slušajte opuštajuću glazbu, nazovite prijatelja, pročitajte odlomak iz knjige koju najviše volite. Otiđite na izložbu, u kino, na kavu s društvom. Ne da bi raspravljali o lošim stvarima koje su se nakupile, već da ih maknete iz fokusa razmišljanja.

Ključ je u ponavljanju tih koraka svaki put kad se počnete pretjerano brinuti, da prekinete taj način razmišljanja i promijenite način kako djeluje vaš mozak.

autorica: Akademkinja Vida Demarin, 
                Međunarodni institut za zdravlje mozga
                Poliklinika Orlando

 

Popunite obrazac kako biste se prijavili na listu


Prijava uspješna! Hvala Vam na učlanjivanju.